POČETNA SAVETOVANJA PROPISI SOFTVER NARUČIVANJE CENOVNIK KONTAKT LINKOVI

Pravna zaštita kompjuterskih programa (Direktiva saveta Evropske Zajednice)

DIREKTIVA SAVETA EVROPSKE ZAJEDNICE

 

O PRAVNOJ ZAŠTITI KOMPJUTERSKIH PROGRAMA *)

 

   

SAVET EVROPSKIH ZAJEDNICA,

 

na osnovu sporazuma o osnivanju Evropske ekonomske zajednice, a naročito njegovog člana 100 A,

 

na osnovu predloga Komisije (1),

 

u saradnji sa Evropskim parlamentom (2),

 

na osnovu mišljenja Ekonomskog i socijalnog komiteta (3),

 

imajući u vidu da kompjuterski programi danas nisu jasno zaštićeni u svim zemljama članicama važećim zakonima; da jedna takva zaštita, kada postoji, poprima različite osobenosti;

 

smatrajući da stvaranje kompjuterskih programa zahteva korišćenje znatnih ljudskih, tehničkih i finansijskih potencijala, a moguće ih je prekopirati uz znatno niže troškove od onih koje zahteva samostalna izrada;

 

s obzirom da kompjuterski programi igraju sve značajniju ulogu u brojnim industrijskim sektorima i da se tehnologija koja se na njih odnosi može stoga smatrati kao osnova za industrijski razvoj Zajednice;

 

smatrajući da izvesne razlike koje karakterišu pravnu zaštitu kompjuterskih programa koje obezbeđuje zakonodavstvo država članica imaju negativne uticaje na funkcionisanje zajedničkog tržišta u pogledu kompjuterskih programa i da bi se ove razlike mogle sve više povećavati ukoliko bi države članice usvojile nove zakonodavne odredbe u ovoj oblasti;

 

smatrajući da bi trebalo ukinuti postojeće razlike koje imaju za posledicu sprečavanje pojavljivanja novina dok ne bi trebalo ukidati ili sprečavati pojavljivanje onih razlika koje ne bi osetno oštećivale funkcionisanje zajedničkog tržišta;

 

smatrajući da pravni okvir Zajednice koji se odnosi na zaštitu kompjuterskih programa može dakle da se, u prvo vreme, ograniči na propisivanje da države članice moraju dozvoliti zaštitu autorskih prava na kompjuterske programe kao književnih dela i da se odredi korisnik i objekat zaštite, na ekskluzivna prava na koja bi se zaštićena lica mogla pozivati kako bi dozvolila ili zabranila određena činjenja, kao i na trajanje zaštite;

 

uzimajući u obzir da, za potrebe ove direktive, termin "kompjuterski program" označava programe bez obzira na njihov oblik, računajući i one koji su ugrađeni u hardver; da ovaj termin takođe obuhvata pripremne radove koncipiranja koji na kraju dovode do razvijanja nekog programa, pod uslovom da su takve prirode da omogućavaju izradu kompjuterskog programa u kasnijem stadijumu;

 

smatrajući da kriterijumi koji se primenjuju da bi se odredilo da li jedan kompjuterski program predstavlja ili ne predstavlja originalno delo ne bi trebalo da sadrže nikakvu procenu kvaliteta ili estetske vrednosti programa;

 

s obzirom da se Zajednica trudi da promoviše uvođenje međunarodnih standarda;

 

s obzirom da je kompjuterski program pozvan da komunicira i da operiše sa drugim elementima nekog informatičkog sistema kao i sa korisnicima; da je, u tom cilju, neophodna logička, prema slučaju, i fizička veza za međusobno povezivanje i interakciju u cilju omogućavanja potpunog funkcionisanja svih elemenata softvera i hardvera sa drugim softverima i hardverima kao i sa korisnicima;

 

s obzirom da se delovi programa koji obezbeđuju ovo međusobno povezivanje i ovu interakciju između elemenata softvera i hardvera uobičajeno nazivaju "interfaces" (interfejs);

 

s obzirom da se ovo međusobno povezivanje i ova funkcionalna interakcija uobičajeno nazivaju "interoperativnost"; da ova interoperativnost može da se definiše kao sposobnost da se razmenjuju informacije i da se uzajamno koriste razmenjene informacije;

 

smatrajući da, da bi se izbegla svaka dvosmislenost, treba precizirati da je zaštićena samo formulacija određenog kompjuterskog programa, a da principi i ideje koje se nalaze u osnovi različitih elemenata nekog programa, računajući i principe i ideje koje se nalaze u osnovi njegovih interfejsa, nisu zaštićeni na osnovu ove direktive;

 

s obzirom da, u skladu sa ovim principom autorskog prava, ideje i principi koje se nalaze u osnovi logike, algoritama i programskog jezika nisu zaštićeni na osnovu ove direktive;

 

s obzirom da u skladu sa zakonodavstvom i sudskom praksom država članica kao i sa međunarodnim konvencijama o autorskom pravu, formulacija ovih ideja i principa treba da je zaštićen autorskim pravom;

 

smatrajući da se, za potrebe ove direktive, pod pojmom "iznajmljivanje" smatra stavljanje na raspolaganje jednog kompjuterskog programa ili njegove kopije radi njegovog korišćenja u ograničenom periodu i u privredne svrhe; da ovaj pojam ne podrazumeva pozajmljivanje fizičkim licima koja dakle ne spadaju u polje primene ove direktive;

 

smatrajući da ekskluzivno autorovo pravo da spreči nedozvoljeno umnožavanje svog dela treba da podleže ograničenom izuzetku u slučaju kompjuterskog programa, kako bi se omogućilo umnožavanje koje je tehnički neophodno za korišćenje onome koji ga je legalno stekao; da to znači da se operacija učitavanja i puštanja u rad neophodne za korišćenje jedne kopije legitimno stečenog programa, kao i ispravke njenih grešaka, ne mogu zabraniti ugovorom, da se, u odsustvu specifičnih odredaba u ugovoru, naročito u slučaju prodaje jedne kopije programa, i svaka druga operacija neophodna za korišćenje programa može izvršavati, u skladu sa svojim predviđenim ciljem, od strane lica koje je legitimno steklo kopiju;

 

smatrajući da uživalac prava na korišćenje kompjuterskog programa ne sme biti sprečen da izvršava potrebne postupke za posmatranje, proučavanje ili isprobavanje funkcionisanja ovog programa, pod uslovom da ovi postupci ne povređuju prava autora programa;

 

smatrajući da umnožavanje, prevođenje, adaptacija ili nedozvoljeno preuređivanje oblika kodiranja pod kojim je dostavljena kopija programa predstavljaju povređivanje isključivih prava autora;

 

smatrajući, ipak, da se u izvesnim okolnostima umnožavanje koda nekog kompjuterskog programa, ili prevođenje njegovog oblika u smislu člana 4 tačke a) i b) može pokazati neophodnim za dobijanje informacija potrebnih za interoperativnost nekog programa kreiranog na nezavisan način sa drugim programima;

 

smatrajući da je dakle potrebno da se predvidi da je, jedino u ovim precizno određenim okolnostima, prevođenje od strane ili u ime lica koje poseduje pravo da koristi kopiju programa legitimno i u skladu sa dobrim poslovnim običajima, i da za njega nije potrebno dobijanje odobrenje od nosioca autorskog prava;

 

smatrajući jednom od svrha ovog izuzeća, omogućavanje međusobnog povezivanja svih elemenata jednog informatičkog sistema, uključujući i sisteme različitih proizvođača, kako bi mogli funkcionisati zajedno;

 

smatrajući da jedno ovakvo izuzeće od isključivih autorskih prava ne sme da se primenjuje na način koji bi prouzrokovao povređivanje legitimnih interesa nosioca prava ili koji bi ugrožavao normalno korišćenje programa;

 

smatrajući da, kako bi ostali u skladu sa odredbama Bernske konvencije o zaštiti književnih i umetničkih dela, trajanje zaštite mora biti jednako dužini života autora plus pedeset godina počevši od 1. januara sledeće godine u odnosu na godinu u kojoj je autor preminuo, ili u slučaju anonimnog dela ili dela objavljenog pod pseudonimom, pedeset godina počevši od 1. januara sledeće godine u odnosu na godinu u kojoj je delo po prvi put objavljeno;

 

smatrajući da zaštita kompjuterskih programa zakonodavstvom iz oblasti autorskog prava ne treba da predstavlja prepreku, ako je takav slučaj, korišćenju drugih oblika zaštite, da svaka ugovorna odredba protivna članu 6. ili izuzecima predviđenim članom 5. paragrafi 2 i 3 treba međutim da bude ništava i da se smatra nepostojećom;

 

smatrajući da odredbe ove direktive ne diraju u primenu propisa o zaštiti konkurencije iz člana 85. i 86. Sporazuma o osnivanju EEZ ukoliko dobavljač koji zauzima dominantan položaj na tržištu odbije da stavi na raspolaganje informacije potrebne za postizanje interoperativnosti kakva je definisana u ovoj direktivi;

 

smatrajući da odredbe ove direktive ne bi trebalo da prejudiciraju posebne odredbe već donetog prava Zajednice u oblasti objavljivanja karakteristika interfejsa u sektoru telekomunikacija, kao ni odluke Saveta u vezi sa standardizacijom u oblasti tehnologije informacija i telekomunikacija;

 

smatrajući da ova direktiva ne utiče na izuzeća predviđena nacionalnim zakonodavstvima, utvrđena primenom Bernske konvencije, u tačkama koje ova direktiva ne pokriva,

 

DONEO JE SLEDEĆU DIREKTIVU:

 

 

Član 1.

 

Objekat zaštite

 

1. U skladu sa odredbama ove direktive, države članice zaštićuju kompjuterske programe autorskim pravom kao književna dela u smislu Bernske konvencije za zaštitu književnih i umetničkih dela. Pojam "kompjuterskih program", za potrebe ove direktive, obuhvata i pripremni materijal za koncipiranje programa.

 

2. Zaštita predviđena ovom direktivom primenjuje se na svaki oblik formulisanja nekog kompjuterskog programa. Ideje i principi koji se nalaze u osnovi bilo kog elementa kompjuterskog programa, uključujući i ideje i principe koji se nalaze u osnovi njegovih interfejsa, nisu zaštićeni autorskim pravom u skladu sa ovom direktivom.

 

3. Kompjuterski program je zaštićen kada je originalan, u tom smislu da je lična intelektualna tvorevina svog autora. Nikakav drugi kriterijum se ne primenjuje za utvrđivanje da li on može potpadati pod ovu zaštitu.

 

 

Član 2.

 

Autorstvo kompjuterskog programa

 

1. Autor nekog kompjuterskog programa je fizičko lice koje je stvorilo program, ili grupa fizičkih lica koja su stvorila program, ili ukoliko to dozvoljava zakon odgovarajuće države članice, pravno lice koje se smatra tim zakonodavstvom kao nosilac prava. Kada se kolektivna dela priznaju zakonodavstvom neke države članice, lice koje zakonodavstvo odgovarajuće države članice smatra stvaraocem dela smatra se autorom.

 

2. Kada je kompjuterski program stvaralo zajednički više fizičkih lica, isključiva prava zajednički zadržavaju ta ista lica.

 

3. Kada je kompjuterski program stvarao jedan službenik u obavljanju svoje službe ili prema nalozima svog poslodavca, jedino je poslodavac pravno ovlašćen da vrši sva imovinska prava koja se odnose na ovakvo stvoren kompjuterski program, osim ako je odredbama ugovora utvrđeno suprotno.

 

 

Član 3.

 

Korisnik zaštite

 

Zaštita se pruža svakom fizičkom ili pravnom licu za koje je prihvaćeno da potpada pod odredbe nacionalnih zakonodavstava u oblasti autorskog prava primenljivog na književna dela.

 

 

Član 4.

 

Ograničavajući akti

 

Uz ograničenja u članovima 5. i 6, ekskluzivna prava nosioca u smislu člana 2. sadrže pravo da se vrši i da se daje dozvola da se vrši:

 

a) trajno ili privremeno umnožavanje nekog kompjuterskog programa, u celosti ili delimično, bilo kojim sredstvom i na bilo koji način. Kada učitavanje, isticanje na monitoru, prelaženje, prenošenje ili pohranjivanje nekog kompjuterskog programa zahtevaju neko takvo umnožavanje programa, takvo umnožavanje će biti podvrgnuto dobijanju odobrenja od nosioca prava;

 

b) prevođenje, prilagođavanje, priređivanje i svako drugo menjanje kompjuterskog programa i umnožavanje programa koji iz toga proizlaze, ne prejudicirajući prava lica koje menja kompjuterski program;

 

c) svaki oblik javne distribucije, uključujući i iznajmljivanje, originala ili kopija kompjuterskog programa. Prva prodaja kopije kompjuterskog programa u Zajednici od strane nosioca prava ili uz njegov pristanak iscrpljuje pravo na distribuciju ove kopije u Zajednici, izuzev prava na kontrolu naknadnih iznajmljivanja kompjuterskog programa ili njegove kopije.

 

 

Član 5.

 

Izuzeci od ograničenja

 

1. Izuzev specifičnih ugovornih odredbi, ne podležu odobrenju nosioca prava, činjenja predviđena članom 4. tačke a) i b) kada su ova činjenja neophodna da se omogući licu koje je legitimni sticatelj korišćenje kompjuterskog programa na način koji odgovara njegovoj nameni, kao i radi ispravljanja grešaka.

 

2. Lice koje ima pravo da koristi kompjuterski program ne može se sprečiti ugovorom da napravi jednu njegovu rezervnu kopiju (radi zaštite od slučajnog uništenja) kada je to potrebno za takvu upotrebu.

 

3. Lice ovlašćeno za korišćenje jedne kopije kompjuterskog programa može, bez odobrenja nosioca prava, posmatrati, proučavati ili ispitivati funkcionisanje tog programa radi utvrđivanja ideja i principa koji se nalaze u osnovi bilo kog elementa programa, prilikom vršenja bilo koje operacije učitavanja, isticanja na monitoru, prelaženja, prenošenja ili pohranjivanja kompjuterskog programa za koje ima prava da ih čini.

 

 

Član 6.

 

Dekompilacija

 

1. Odobrenje nosioca prava ne zahteva se kada je umnožavanje koda ili prevođenje oblika tog koda u smislu člana 4. tačke a) i b) neophodno za dobijanje informacija potrebnih za interoperativnost nekog kompjuterskog programa stvorenog nezavisno od drugih programa, pod rezervom da se steknu sledeći uslovi:

 

a) ova činjenja su izvršena od nosioca licence ili drugog lica koje uživa pravo da koristi kopije programa ili za račun tih lica od strane lica koje je za to ovlašćeno;

 

b) informacije potrebne za interoperativnost nisu dotad bile lako i brzo dostupne licima iz tačke a)

 

i

 

c) ova činjenja su ograničena na delove originalnih kompjuterskih programa potrebnih za tu interoperativnost.

 

2. Odredbe iz paragrafa 1 ne mogu biti opravdanje da se informacije dobijene njegovom primenom:

 

a) upotrebljavaju za druge ciljeve osim postizanja interoperativnosti kompjuterskog programa stvorenog na nezavisan način;

 

b) saopštavaju trećim licima, izuzev ukoliko se to ne pokaže neophodnim za interoperativnost kompjuterskog programa stvorenog na nezavisan način,

 

ili

 

c) koriste za usavršavanje, izradu ili komercijalizaciju nekog kompjuterskog programa čija formulacija je bitno slična ili za bilo koje drugo činjenje kojim se povređuju autorska prava.

 

U skladu sa odredbama Bernske konvencije za zaštitu književnih i umetničkih dela, ovaj član ne može da se tumači tako da to omogućava da se on primenjuje na način koji bi nepravedno povredio legitimne interese nosioca prava ili štetio normalnom korišćenju kompjuterskog programa.

 

 

Član 7.

 

Specijalne mere zaštite

 

1. Ne dirajući u odredbe članova 4, 5. i 6, Države članice, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvima, preduzimaju odgovarajuće mere protiv osoba koje izvrše neko od činjenja pomenutih u tačkama a), b) i c) iz teksta koji sledi:

 

a) stavljanje u promet kopije kompjuterskog programa, znajući da je kopija nedozvoljena ili imajući razloga za osnovanu sumnju u njenu nedozvoljenost;

 

b) držanje iz komercijalnih razloga kopije kompjuterskog programa, znajući da je kopija nedozvoljena ili imajući razloga za osnovanu sumnju u njenu nedozvoljenost;

 

c) stavljanje u promet ili držanje u komercijalne svrhe svakog sredstva čija je jedina svrha da olakša nedozvoljeno uklanjanje ili neutralizaciju svakog tehničkog mehanizma eventualno napravljenog u cilju zaštite kompjuterskog programa.

 

2. Svaka nedozvoljena kopija kompjuterskog programa podleže zapleni u skladu sa zakonom zainteresovane države članice.

 

3. Države članice mogu predvideti zaplenu sredstava navedenih u članu 1. tačka c).

 

 

Član 8.

 

Trajanje zaštite

 

1. Zaštita je obezbeđena u trajanju autorovog života i tokom pedeset godina od njegove smrti ili smrti poslednjeg živog autora; ukoliko je kompjuterski program anonimno delo ili delo objavljeno pod pseudonimom ili se nacionalnim zakonima autorom smatra neko pravno lice u skladu sa članom 2. paragraf 1, trajanje zaštite je pedeset godina počev od dana kada je kompjuterski program zakonito učinjen javno dostupan po prvi put. Trajanje zaštite se računa počev od 1. januara godine koja sledi prethodno navedenim događajima.

 

2. Državama članicama koje već primenjuju zaštitu u dužem trajanju nego što je predviđeno u paragrafu 1 dozvoljeno je da zadrže svoje sadašnje trajanje zaštite do trenutka kada će se trajanje zaštite za zaštićena dela ujednačiti pravom Zajednice na jedan opštiji način.

 

 

Član 9.

 

Očuvanje drugih pravnih odredbi

 

1. Odredbe ove direktive ne utiču na druge odredbe iz zakonodavstva koja se naročito odnose na patente, žigove, nelojalnu konkurenciju, poslovnu tajnu, zaštitu poluprovodnika ili ugovornih prava. Svaka odredba ugovora suprotna članu 6. ili izuzecima predviđenim u članu 5, paragrafi 2 i 3 smatraće se ništavom i nepostojećom.

 

2. Odredbe ove direktive su takođe primenljive na kompjuterske programe stvorene pre 1. januara 1993. godine, ne dirajući u zaključene akte i prava stečena pre tog dana.

 

 

Član 10.

 

Završne odredbe

 

1. Države članice stavljaju na snagu zakonske odredbe, odredbe propisa i administrativne odredbe potrebne radi usklađivanja sa ovom direktivom pre 1. januara 1993.

 

Kada države članice usvoje ove odredbe, one će sadržati pozivanje na ovu direktivu ili će njihovo zvanično objavljivanje biti propraćeno pozivanjem na ovu direktivu. O načinima pozivanja na ovu direktivu odlučuju države članice.

 

2. Države članice dostavljaju Komisiji tekstove odredbi unutrašnjeg prava koje one usvajaju u oblastima koje su uređene ovom direktivom.

 

 

Član 11.

 

Ova direktiva je namenjena državama članicama.

 

Sačinjeno u Briselu, 14. maja 1991.

 


 

* ) Ovu direktivu (91/250/EEZ) doneo je Savet Evropske zajednice sa obavezom primenjivanja u državama članicama Evropske zajednice počev od 1. januara 1993. godine (do tada su bile dužne da usklade propise).

Direktiva je objavljena u Službenom listu Evropske zajednice br. L 122/42 od 17. maja 1991. godine.

Naslov originala: Council Directive of  14. May 1991 on the legal protection of computer Programs.

 

 

 

 

INTERMEX ONLINE
KLIKNITE da se ulogujete!

ISPROBAJTE BESPLATNO!


ARHIVA VESTI

Sankt Peterburg se od 30. oktobra zatvara na sedam dana

KALKULATORI KAMATA
Izračunajte kamatu
VISOKA ŠKOLA ZA PREDUZETNIŠTVO – EKONOMIJA – MENADŽMENT - BEZBEDNOST

ONLINE TEHNIČKA PODRŠKA
INTERMEX NEWSLETTER

Propisi i teme iz oblasti prava - mailing listaUkoliko želite da budete redovno obaveštavani o aktuelnim propisima, temama iz oblasti prava, novim izdanjima i proizvodima Intermexa prijavite se na mailing listu.

Vaša email adresa:

Prijava Odjava  
PROPISI NA ENGLESKOM

Tekstovi važećih zakona
na engleskom jeziku

PRAVNI INFORMATOR

Pročitajte u NOVOM
broju Pravnog informatora

za februar 2024.

SRETENJSKI USTAV

Ustav Knjažestva Srbije (1835) 


ZAŠTITA PRAVA

Odluka Ustavnog suda po ustavnoj žalbi, kao delotvorni pravni lek – stav Evropskog suda za ljudska prava


IZBORI

Rezultati izbora za narodne poslanike


SUDSKA PRAKSA – USTAVNI SUD

 Rehabilitacija i „Ratni profiter“


RADNO

Da li je pravno moguć raskid sporazumnog prestanka radnog odnosa


SUDSKA PRAKSA

Radno pravo


PROSVETA

Unapređene procedure postupanja u kriznim situacijama u obrazovnim institucijama


DRŽAVNI SLUŽBENICI

Centralna kadrovska evidencija


SUDSKA PRAKSA – UPRAVNI SUD

Državni službenici – Radnopravni odnosi


FINANSIJE

Finansijski izveštaj za 2023 – Dostupna aplikacija


MIŠLJENJE MINISTARSTVA

Finansijski sistem – Računovodstvo – Knjiženje dokumenata u računovodstvenoj evidenciji


FINANSIJE

PDV – Rok za podnošenje PPPDV


MIŠLJENJA MINISTARSTVA

PDV


PRIVREDNO

Evidencija obveznika


PRIVREDNO

Prinudna likvidacija


PRIVREDNO

Osnivanje privrednih društava - EXPO BELGRADE 2027


ELEKTRONSKE KOMUNIKACIJE

Registracija pripejd korisnika


IZMENE ZAKONA

Stranci i zapošljavanje stranaca – 1. februar 2024. – Početak primene nekih odredbi


BILI SMO PRISUTNI

Savetovanja na kojima smo učestvovali
kao generalni pokrovitelj ili sponzor
(izaberite godinu)