PREPORUKA BR. R (95) 5

KOMITETA MINISTARA ZEMLJAMA ČLANICAMA
 O UVOĐENJU I UNAPREĐIVANJU ŽALBENIH POSTUPAKA U GRAĐANSKIM I PRIVREDNIM PREDMETIMA

(Usvojena od strane Komiteta ministara 7. februara 1995. godine)

Komitet ministara, u skladu sa pravilima iz člana 15(6) Statuta Savjeta Evrope,

Imajući u vidu da Protokol br. 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija") zahtijeva od država da omoguće ispitivanje presuda od strane višeg suda [1]

Smatrajući da žalbeni postupak mora biti predviđen i u građanskim i privrednim predmetima, a ne samo krivičnim;

Uzimajući u obzir probleme koji nastaju zbog porasta broja žalbi i dužine trajanja žalbenih postupaka;

Smatrajući da pravo na suđenje u razumnom roku, prema stavu l, člana 6 Konvencije, svakome može biti dovedeno u pitanje zbog ovih problema;

Svjestan da neefikasni ili neodgovarajući postupci i zloupo­treba prava na žalbu od strane stranaka pričinjavaju neopravdana zakašnjenja i ugrožavaju ugled sudstva;

Ubijeden da su efikasni žalbeni postupci u interesu svih stranaka, kao i sprovođenja pravde;

Imajući u vidu Preporuku br. R (81) 7 o mjerama za lakši pristup sudu, Preporuku br. R (84) 5 o načelima građanskog postupka za unapređivanje ostvarivanja pravde, Preporuku br. R (86) 12 o mjerama za sprečavanje i smanjivanje opterećenja sudova i Preporuku br. R (93) l o djelotvornom pristupu pravnoj zaštiti i sudu za najsiromašnije;

Preporučuje da vlade država članiea usvoje ili osnaže sve mjere koje smatraju potrebnim za unapređivanje žalbenih postupaka u građanskim i privrednim predmetima, a posebno sljedeće:

GLAVA I
Opšta načela

Član l ~ Pravo na sudsku kontrolu

a)  U načelu, treba omogućiti da svaka odluka nižeg suda („prvostepenog suda") bude podložna kontroli višeg suda (,,drugostepenog suda").

b)  Ukoliko je potrebno da postoje izuzeci od ovog načela, svi takvi izuzeci treba da budu utemeljeni u zakonu i usklađeni s opštim načelima pravičnosti.

c)  Stranke moraju biti obaviještene o pravu na žalbu i o načinu upotrebe ovog prava, kao stoje, na primjer, rok u kome se mora podnijeti žalba.

d)  Sudije višeg suda ne smiju učestvovati u postupcima u vezi sa predmetima u koje su bili uključeni u prvom stepenu.

GLAVA II
Ograničenja sudskog nadzora

Član 2 - Mjere koje se preduzimaju na nivou prvostepenog suda

a)  U načelu, sporna pitanja u predmetu treba definisati u prvom stepenu. Svi mogući zahtjevi, činjenice i dokazi treba da se podnesu prvostepenom sudu. Države treba da razmotre usvajanje zakona ili drugih mjera u tom cilju.

b)  U cilju omogućavanja strankama da procijene da li da koriste pravo na žalbu, kao i u cilju smanjenja broja žalbenih postupaka, prvostepeni sud treba obavezati zakonom da daje jasna i iserpna obrazloženja svojih odluka na lako razumljivom jeziku. U načelu, obrazloženje nije nužno za odluke o nespornim pitanjima i za presude porote.

c)     Prvostepeni sud treba ovlastiti da dozvoli, u odgovara­jućim okolnostima, izvršenje

d)     privremenih mjera, osim ako to za protivnu stranu ne znači nenadoknadivu štetu ili ozbiljnu povredu interesa ili onemogućava izvršavanje pravde u kasnijoj fazi postupka.

Član 3 - Nedozvoljeni osnovi za žalbu

Da bi se osiguralo da drugostepeni sud razmatra samo odgovarajuće predmete, države treba da razmotre preduzimanje svih ili nekih od sljedećih mjera:

a)  izuzeti određene kategorije predmeta, na primjer, male vrijednosti;

b)   predvidjeti  sudsko  odobrenje  za pokretanje žalbenog postupka;

c)  odrediti posebne rokove za žalbu;

d) odložiti pravo na žalbu po određenim pitanjima u toku postupka do podnošenja glavne žalbe na odluku o suštini predmeta.

                         Član 4 - Mjere za sprečavanje zloupotrebe žalbenog postupka

U cilju sprečavanja zloupotrebe žalbenog postupka, države treba da razmotre

preduzimanje svih ili nekih od sljedećih mjera:

a)  zahtijevati od podnosioca žalbe da u ranoj fazi postupka da obrazloženje žalbe i odredi žalbeni zahtjev;

b)  dozvoliti drugostepenom sudu da, po jednostavnom po­stupku, na primjer, bez obavještavanja druge strane, odbaci svaku žalbu za koju ocijeni da je očigledno neosnovana, nera­zumljiva ili uvrjedljiva za sud; u ovakvim slučajevima mogu se predvidjeti odgovarajuće sankcije, poput novčanih kazni;

c)   kada je presuda  postala izvršna,  dozvoliti  odlaganje izvršenja samo u slučaju kada bi se protivniku izvršenja nanijela nenadoknadiva ili ozbiljna šteta, ili bi se potpuno onemogućilo ostvarivanje pravde u kasnijoj   fazi  postupka.   U  ovakvom slučaju, mora se položiti obezbjedenje u visini iznosa dosuđenog u presudi.

d) kada je presuda postala izvršna, dozvoliti drugostepenom sudu da odbije da razmatra žalbu u slučaju kada žalilac ne postupa po  presudi,  osim  ako  ne  ponudi  odgovarajuće obezbjedenje ili ako je prvostepeni, odnosno drugostepeni sud dozvolio odlaganje izvršenja;

e)   kada nepotrebno odlaganje nastane krivicom stranke, obavezati je da nadoknadi troškove koji nastanu usljcd tog odlaganja.

                                     Član 5 - Mjere za ograničavanje drugostepenog postupka

Da bi se osiguralo da žalbe ispituje drugostepeni sud, države treba da razmotre   

preduzimanje svih ili nekih od sljedećih mjera:

a)  dozvoliti sudu ili strankama da potpuno ili djelimično prihvate činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostepeni sud;

b)  dozvoliti strankama da zahtijevaju presudu ograničenu samo na neke aspekte slučaja;

c)  ako sud odobrava pravo na žalbu, omogućiti sudu da ograniči opseg žalbe, na primjer, samo na pravna pitanja;

d)  ograničiti uvođenje novih zahtjeva, činjenica ili dokaza u drugostepeni postupak, osim u slučaju nastanka novih okol­nosti ili drugih razloga koji su izričito propisani zakonom;

e)  ograničiti raspravu o žalbi na obrazložene navode žalbe, posebno kada je sud ovlašćen da u predmetu postupa nezavisno od predloga stranaka.

GLAVA III
Ostale mjere za unapređenje djelotvornosti žalbenih postupaka

Član 6 ~ Mjere za unapređenje efikasnosti žalbenog postupka

Da bi se obezbijedilo brzo i efikasno razmatranje žalbi, države treba da razmotre

preduzimanje svih ili nekih od sljedećih mjera:

a) ne opterećivati više sudija nego što je to neophodno za rješavanje predmeta. Sudija pojedinac može biti nadležan za rješavanje u nekim ili svim sljedećim pravnim stvarima:

I o zahtjevu za odobravanje prava na žalbu;

II žalbi o povredama pravila postupka;

III  u predmetima male vrijednosti;

IV  na saglasan predlog stranaka;

V u slučaju očigledno neosnovanih žalbi;

VI u sporovima iz porodičnih odnosa;

VII u hitnim predmetima;

b)  s obzirom na to da je prvostepeni sud već postupao u predmetu, ograničiti broj pismenih podnesaka na najmanju po­trebnu mjeru, na primjer tako što će se svakoj stranci dozvoliti da drugostepenom sudu podnese samo jednu grupu podnesaka;

c)  u državama u kojima je moguće održavanje usmene rasprave u drugostepenom postupku, omogućiti strankama da sporazumno zahtijevaju da se presuda donese bez rasprave, osim ako je sam sud ne smatra neophodnom;

d)  ograničiti dužinu trajanja usmene rasprave na krajnje neophodnu mjeru, na primjer tako što će se pretežno koristiti pismena forma postupanja, odnosno pismeni podnesci;

c) kada se održavaju usmene rasprave, obezbijediti da se one okončaju što prije moguće („načelo koncentracije usme­nih rasprava"). Sud treba da razmotri predmet na osnovu sprovedene rasprave i donese presudu odmah po njenom zaključenju ili u okviru kratkog vremenskog roka pred­viđenog zakonom;

f)  zahtijevati strogo poštovanje rokova, na primjer, u vezi podnošenja dokumenata i ostalih podnesaka i propisati sankcije za nepoštovanje rokova, kao što su kazne, odbacivanje žalbe ili nerazmatranjc pitanja na koja se odnosio postavljeni rok;

g)  obezbijediti aktivniju ulogu drugostcpcnog suda u ru­kovođenju postupkom prije i za vrijeme rasprave o predmetu, na primjer, prilikom prethodnog ispitivanja žalbe ili podsticanja stranaka na poravnanje;

h) urediti postupanje u hitnim predmetima, na primjer, odlučiti ko može zahtijevati ubrzani postupak, po kojim kriterijumima će se procijeniti hitnost predmeta, kao i ko će u okviru pravosudnog sistema imati nadležnost za postupanje u takvim predmetima;

i) unaprijediti kontakte između suda, advokata i ostalih lica u postupku, na primjer tako što će se organizovati semi­nari sa predstavnicima drugostepenog suda i advokatskih komora i omogućiti rasprava o tome kako da se poboljša postupak;

j) obezbijediti odgovarajuća tehnička sredstva za drugostepeni sud, kao što su telefaksi i kompjuteri, kao i za prvo­stepeni sud, kako bi se omogućila tehnička obrada zapisnika i odluka;

k) podstaći angažovanje advokata, odnosno profesionalnih zastupnika stranaka pred

sudom.

GLAVA IV
Uloga i djelovanje suda trećeg stepena

Član 7 - Mjere u vezi žalbi trećoj sudskoj instanci

a)  Odgovarajuće odredbe ove preporuke treba da se prim­jenjuju i na „trećestepeni sud", tamo gdje postoji takav sud, nadležan za kontrolu drugostepenog suda. Ustavni sudovi ili slični, ne smatraju se takvim sudovima za potrebe ove prepo­ruke.

b)  Prilikom razmatranja mjera u vezi trećestepenih sudova, države treba da uzmu u obzir da je predmet već obrađen od strane dva suda.

c) Žalbe trećoj sudskoj instanci treba da se koriste u slučaje­vima koji posebno zaslužuju i treće sudsko preispitivanje, na primjer, predmeti u kojima bi se postiglo novo tumačenje prava ili koji doprinose ujednačenom tumačenju prava, ili razmatranju pravnih pitanja od opšteg interesa. Žalilac treba da bude obavezan da predstavi svoje razloge u prilog tome.

d)   Države treba da razmotre uvođenje sistema gdje će trećestepeni sud moći direktno da uzme u razmatranje određeni predmet, na primjer, tako što će mu se proslijediti za rješavanje o prethodnom pitanju ili putem postupka kojim se zaobilazi drugostepeni sud. Ovakvi postupci mogu biti pogodni za pravne stvari koje se tiču pravnih pitanja u kojima je vjerovatna žalba trećoj instanci.

e)  Odluke drugostepenih sudova treba da su izvršne, osim ako  drugostepeni  ili  trećestepeni  sud ne  dozvoli  odlaganje izvršenja, ili, ako Žalilac ne položi odgovarajuće obezbjedenje.

f)  Države koje ne poznaju sistem odobrenja žalbe trećestepenom sudu ili koje ne omogućavaju trećestepenom sudu da djelimično odbije žalbu, treba da razmotre usvajanje takvih sistema da ograniče broj predmeta, koji zaslužuju ispitivanje tri sudske instance. Zakonom se mogu propisati posebni osnovi koji bi omogućili trećestepenom sudu da svoje ispitivanje og­raniči  samo na određene aspekte predmeta,  na primjer,  na odlučivanje o dozvoljcnosti žalbe ili na odbacivanje pojedinih djclova žalbe, po skraćenom ispitivanju predmeta.

g)  U načelu, ne treba dozvoliti iznošenje novih činjenica i dokaza pred trećestepenim sudom.

Tekst dobijen od
Saveta Evrope - Beograd
Vuka Karadžića 12